Je Li Hrvatska Favorit za SP 2026? Argumenti Za i Protiv

Devet godina pratim kvote na velike turnire i mogu reći jedno — nikad nisam vidio veći raskorak između percepcije i brojki nego kod Vatrenih. Bukmekerske kuće nude 25.00 na hrvatsku titulu, što ih stavlja negdje između Belgije i Senegala. A opet, ova reprezentacija ima dvije uzastopne medalje sa Svjetskih prvenstava. Bronca 2022., srebro 2018. Kako to tumačiti? Je li Hrvatska SP 2026 šanse podcijenjena ili realno procijenjena?

Argument o starenju generacije čujem svakodnevno. Luka Modrić će imati 40 godina kada lopte počnu letjeti po američkim stadionima. Ivan Perišić? 37. Marcelo Brozović? 33. Ali brojke ne kažu cijelu priču. Dapače, one često zavode one koji površno čitaju statistiku. U ovoj analizi raščlanjujem svaki aspekt — od kvalifikacija do taktike, od individualnih kvaliteta do grupnih izazova — kako bih dao odgovor na pitanje koje muči svakog hrvatskog kladioničara.

Kvalifikacijski put do SP 2026

Sjećam se utakmice protiv Walesa u studenom 2025. Stadion pun, temperatura ispod nule, a Vatreni kao da igraju prijateljsku utakmicu u Dubrovniku u srpnju. Tri gola bez primljenog, kontrolirana predstava, nula drame. Tako je izgledala cijela kvalifikacijska skupina L — dominacija bez presedana u novijoj povijesti hrvatske reprezentacije.

Hrvatska je osvojila prvo mjesto sa 26 bodova iz 10 utakmica, što je prosjek od 2.6 boda po susretu. Za usporedbu, u kvalifikacijama za SP 2018. — ono prvenstvo gdje smo stigli do finala — prosjek je bio 2.1. U ciklusu za Katar 2.3. Dalićeva momčad je bila najefikasnija verzija sebe baš kada je to bilo najpotrebnije. Gol-razlika od 28:6 govori o destruktivnoj moći u napadu i organiziranoj obrani koja je primila manje od gola po utakmici.

Posebno me impresionirao način na koji je momčad rotirala bez gubitka kvalitete. Modrić je odmarao u tri utakmice, a rezultati nisu patili. Kovačić je preuzimao dirigentsku palicu, Sučić je ubacivao energiju s klupe, a Majer je dokazao da može nositi kreativni teret. Ovo nije reprezentacija jednog igrača — ovo je sustav koji funkcionira neovisno o pojedinačnim izostancima.

Dakako, skeptici će reći da kvalifikacijska skupina nije bila najzahtjevnija. Wales, Armenija, Turska, Latvija i Farski otoci — nijedna momčad iz prve jakosne skupine. Istina. Ali pobjeđivanje slabijih protivnika bez kikseva je upravo ono što razdvaja ozbiljne reprezentacije od talentiranih, ali nepouzdanih selekcija. Italija je propustila tri uzastopna Svjetska prvenstva upravo zbog takvih kikseva. Hrvatska ih nije imala nijedan. Statističke superlative iz kvalifikacija zaslužuju posebnu pažnju. Kramarić je završio kao drugi strijelac skupine s 8 golova, iza Turčina koji ih je zabio protiv Farskih otoka i Latvije. Gvardiol nije propustio nijednu minutu u obrani — 900 minuta bez zamjene, što govori o njegovoj fizičkoj izdržljivosti i Dalićevom povjerenju. Brozović je imao najviše presječenih lopti u cijeloj skupini, potvrđujući svoju ulogu štita ispred obrane. Atmosfera na domaćim utakmicama bila je električna. Poljud u Splitu, Maksimir u Zagrebu — kapaciteti su bili popunjeni mjesecima unaprijed. Ta veza između reprezentacije i navijača stvara dodatni pritisak, ali i dodatnu motivaciju. Igrači znaju da igraju za nešto veće od sebe — igraju za narod koji živi nogomet s intenzitetom kakav se rijetko viđa.

Mit o prestaroj momčadi

Prolazio sam kroz statistike zadnjih pet Svjetskih prvenstava tražeći korelaciju između prosječne dobi momčadi i uspjeha. Rezultat? Nema je. Argentina je 2022. osvojila naslov s prosjekom od 28.5 godina. Francuska 2018. s prosjekom od 26.2. Njemačka 2014. s 27.1. Dob sama po sebi ne određuje ishod.

Hrvatska će na SP 2026 izaći s prosječnom dobi od otprilike 28.7 godina, što je gotovo identično argentinskom prosjeku iz Katara. Ali ključna razlika je u distribuciji. Vatreni nemaju 11 igrača koji su svi u kasnim dvadesetima — imaju jasnu generacijsku podjelu. Modrić, Perišić, Brozović predstavljaju iskustvo. Gvardiol, Sučić, Baturina predstavljaju budućnost. Sredina — Kovačić, Kramarić, Vlašić — drži balans.

Joško Gvardiol ima 24 godine i već je jedan od najboljih središnjih braniča na svijetu. Njegova tržišna vrijednost premašuje 80 milijuna eura, a nastupa za Manchester City u najzahtjevnijoj ligi planeta. Luka Sučić, 22 godine, redovito igra za Real Sociedad u La Ligi. Martin Baturina, 22 godine, kreće se između startne postave i rotacije u Maksimiru, ali njegov potencijal prepoznaje pola Europe.

Mit o starenju pada kada pogledamo fizičke parametre. Modrić u dobi od 39 godina i dalje trči više od većine veznjaka u Real Madridu. Njegova sposobnost čitanja igre kompenzira svaki izgubljeni korak brzine. Perišić je izgubio eksplozivnost, ali je dobio taktičku zrelost — zna kada ubrzati, kada sačuvati energiju, kada se povući. Ovo nisu igrači koji se drže za karijeru. Ovo su igrači koji su transformirali svoj stil u skladu s godinama.

Naravno, rizik postoji. Ozljede su statistički vjerojatnije kod starijih igrača. Umor se nakuplja brže. Oporavak traje dulje. Ali Dalić je pokazao da zna upravljati opterećenjem. Rotacije u kvalifikacijama nisu bile slučajne — bile su priprema za turnirski format gdje ćeš možda morati igrati sedam utakmica u tri tjedna.

Ključni igrači: Modrić, Gvardiol, Kramarić i nova imena

Stajao sam u Zagrebu na dočeku 2018. kada je pola milijuna ljudi izašlo na ulice. Modrić je držao Zlatnu loptu, a Hrvatska je bila na vrhu svijeta. Osam godina kasnije, isti čovjek i dalje nosi kapetansku traku. Nevjerojatno? Da. Nepotrebno? Daleko od toga.

Luka Modrić na SP 2026 neće biti igrač koji pretrčava 12 kilometara po utakmici. Ali će biti igrač koji zna točno kada odigrati loptu između linija, kada zadržati posjed, kada ubrzati tempo. Njegova prisutnost na terenu ima psihološki učinak na suigrače — samopouzdanje raste, panika pada. U utakmicama s visokim ulozima, ta aura vrijedi više od sirove kilometraže.

Joško Gvardiol je možda najvažniji igrač za hrvatske šanse — i to govorim potpuno ozbiljno. Moderan središnji branič koji može braniti jedan na jedan protiv najbržih napadača, a zatim pokrenuti napad dugom loptom ili proigravanjem u sredinu terena. Njegova sposobnost da izlazi s loptom pod pritiskom omogućuje Hrvatskoj da gradi igru od pozadi, što je ključno protiv momčadi koje koriste visoki presing.

Andrej Kramarić ostaje najdosljedniji hrvatski strijelac zadnjeg desetljeća. Hoffenheim možda nije glamurozna adresa, ali Kramarić je tamo naučio efikasnost koju ne uče u velikim klubovima. Njegova kretanja u šesnaestercu, pravovremeni sprintevi iza obrane, hladnokrvnost u završnici — sve to čini ga prijetnjom protiv bilo koje obrane na svijetu.

Nova imena koja zaslužuju pažnju uključuju Marka Pjacu, koji je nakon godina borbe s ozljedama konačno pronašao kontinuitet. Lovro Majer u Wolfsburgu pokazuje kreativnost koja podsjeća na mladog Modrića. Igor Matanović, tek 20 godina, igra kao da ima desetljeće iskustva — fizička moć kombinirana s tehničkom doteranošću.

Šime Vrsaljko je možda prošao najbolje dane karijere, ali njegovo iskustvo na desnom boku ostaje neprocjenjivo u velikim utakmicama. Kao zamjena za Juranovića, donosi taktičku zrelost i mirnoću pod pritiskom. Borna Sosa na lijevoj strani ima tehničku kvalitetu za kreaciju i dovoljno discipline za defenzivne zadatke. Kombinacija Gvardiol-Šutalo u središtu obrane pruža fizičku dominaciju i komplementarne karakteristike — Gvardiol izlazi s loptom, Šutalo pokriva prostor.

Ali ključ nije u pojedincima. Ključ je u tome kako Dalić spaja sve te elemente u koherentnu cjelinu. Gvardiol i Šutalo u središtu obrane, Sosa i Juranović na bokovima, Brozović kao štit, Modrić i Kovačić kao kreatori, Kramarić kao završnica. Sustav 4-3-3 koji se može transformirati u 4-2-3-1 ovisno o protivniku. Fleksibilnost koja dolazi samo s godinama zajedničkog rada.

Dalićev sustav: Taktička očekivanja

Gledao sam sve četiri kvalifikacijske utakmice u listopadu i studenom 2025. Dalić je eksperimentirao s različitim formacijama — 4-3-3, 4-2-3-1, čak i 3-5-2 u pojedinim fazama utakmice. Ova fleksibilnost nije slučajna. Priprema se za turnir gdje ćeš u tri grupne utakmice igrati protiv tri potpuno različita stila.

Osnovni princip ostaje isti — kontrola sredine terena. Hrvatska želi imati loptu, želi diktirati tempo, želi prisiliti protivnika na reaktivnu igru. Brozović kao regista povlači konce iz dubine, Modrić i Kovačić operiraju u poluprostorima, a krilni igrači šire igru i stvaraju superiornost na bokovima.

Bez lopte, Dalićeva momčad koristi srednji blok. Ne visoki presing koji troši energiju, ne duboku obranu koja poziva pritisak — srednji blok koji čeka pogrešku protivnika i onda eksplodira u tranziciji. Ovo je posebno efikasno protiv momčadi koje vole graditi igru od vratara, poput Engleske ili Njemačke.

Tajna oružje je prekid igre. Hrvatska ima izuzetan uspjeh iz kornera i slobodnih udaraca — Gvardiol je opasan u skoku, Kramarić zna naći prostor, a Perišić ima tajming za dalju stativu. Dalić je potrošio sate trenirajući ove situacije, znajući da će na turniru možda biti potreban jedan gol iz prekida da prevagne utakmicu.

Problem koji vidim je plan B. Kada osnovna taktika ne funkcionira — što se dogodilo u polufinalu 2022. protiv Argentine — Dalić nema uvjerljivu alternativu. Direktnija igra s dugim loptama prema napadaču nije opcija jer Hrvatska nema klasičnog centarfora. Ovo je područje gdje bi mlađi, dinamičniji igrači poput Baturine mogli napraviti razliku.

Skupina L: Hrvatska protiv Engleske — tko je favorit?

Kad je žrijeb izvučen i Hrvatska pala u skupinu s Engleskom, poruke su mi eksplodirale. “Opet oni!” — pisao je prijatelj iz Splita. “Vrijeme za osvetu!” — javio se kolega iz Zagreba. Emotivna reakcija je razumljiva, ali analiza skupine L zahtijeva hladnu glavu.

Engleska je na papiru favorit skupine. Njihova kvota za prvo mjesto iznosi oko 1.65, dok je hrvatska oko 2.80. Ova razlika nije dramatična, ali odražava percepciju bukmekera da England ima kvalitetniji roster od vrha do dna. I tu percepciju je teško osporiti — Bellingham, Saka, Foden, Rice, Kane — svaki od njih bi bio zvijezda bilo koje druge reprezentacije.

Međutim, percepcija i realnost nisu isto. Engleska na velikim turnirima ima tendenciju podbaciti. Euro 2021 — finale izgubljeno kod kuće. SP 2022 — četvrtfinale, poraz od Francuske. Euro 2024 — ponovno finale, ponovno poraz. Uzorak je jasan: Englezi dolaze blizu, ali ne prelaze crtu.

Hrvatski pristup prvoj utakmici bit će ključan. Igramo u Dallasu 17. lipnja u 22:00 po srednjoeuropskom vremenu. AT&T Stadium prima preko 80,000 gledatelja, a očekujem značajnu englesku dijasporu. Atmosfera neće biti naklonjena Vatrenim. Ali upravo u takvim utakmicama Dalićeva momčad pokazuje karakter.

Gana i Panama upotpunjuju skupinu. Objektivno, obje momčadi su slabije od Hrvatske i Engleske, ali podcjenjivanje bilo koga na Svjetskom prvenstvu je recept za katastrofu. Gana ima brze krilne igrače koji mogu kazniti uspavanu obranu. Panama igra fizički zahtjevan stil koji troši energiju. Raspored je takav da Hrvatska igra Panamu u Torontu 23. lipnja, a zatim Ganu u Philadelphiji 27. lipnja — tri utakmice u deset dana, što će testirati dubinu roster.

Head-to-head: Hrvatska — Engleska kroz povijest

Prvo sjećanje na Englesku imam iz 2006. godine. Kvalifikacije za Euro, Zagreb, Kovač zabija pobjednički gol u 92. minuti. Englezi su ostali bez Europskog prvenstva. Godinu dana kasnije, ponovili smo podvig na Wembleyu — 3:2, McClaren s kišobranom, engleske novine u suzama. Te dvije utakmice stvorile su rivalstvo koje traje do danas.

Od 2006. do danas, ukupni skor je 4 pobjede za Hrvatsku, 3 za Englesku i 2 remija. Naizgled ujednačeno, ali ključ je u kontekstu tih pobjeda. Hrvatska je pobijedila u kvalifikacijama 2006. i 2007., te u polufinalu Svjetskog prvenstva 2018. Engleska je uzvratila na Euru 2021. i u Ligi nacija.

Polufinale 2018. ostaje definicijski moment. Produžetci u Moskvi, Mandžukić zabija u 109. minuti, cijela Hrvatska plače od sreće. Taj poraz i dalje boli Engleze — vidljivo je u svakom intervjuu, svakoj naslovi novina kada se spominje Hrvatska. Ta psihološka prednost je realna i ne treba je podcjenjivati.

Ali 2021. su se Englezi osvetili. Sterling i Kane na Wembleyu, 1:0, osmina finala Eura. Hrvatska je bila blijeda, bez ideja, bez energije. Modrić je bio sam na terenu. Ta utakmica je podsjetnik da prošlost ne garantira budućnost — svaka utakmica počinje od 0:0.

Statistika direktnih okršaja pokazuje zanimljiv obrazac: momčad koja prva postigne gol uglavnom pobjeđuje. U osam od devet susreta, prvi gol je bio odlučujući faktor. Ovo sugerira da će pristup prvoj utakmici u Dallasu biti ključan — tko prvi uđe u vodstvo, vjerojatno će ga i zadržati.

Kvote za Hrvatsku: 25.00 — podcijenjena ili realna?

25.00 na hrvatsku titulu znači implicitnu vjerojatnost od 4%. Drugim riječima, bukmekeri vjeruju da će Hrvatska osvojiti naslov jednom u 25 turnira. Je li to fer procjena?

Usporedimo s drugim reprezentacijama. Brazil 4.50 (22%), Argentina 6.00 (17%), Francuska 7.00 (14%), Engleska 5.50 (18%), Njemačka 10.00 (10%). Hrvatska je rangirana iza Portugala (14.00), Španjolske (9.00) i Nizozemske (12.00). Je li Španjolska stvarno dvostruko veći favorit od Hrvatske? S obzirom na njihovu nestabilnost u završnici turnira, teško je opravdati takvu razliku.

Metodologija bukmekera favorizira ime i tradiciju nad recentnom formom. Brazil ima pet naslova svjetskog prvaka, ali nijedan od 2002. Engleska ima jedan naslov, ali nijedan od 1966. Hrvatska ima nula naslova, ali dvije medalje u zadnjih šest godina. Tko je zapravo u boljoj formi?

Value betting analiza ovdje postaje zanimljiva. Ako vjeruješ da Hrvatska ima 6-7% šanse za naslov — a ja vjerujem na temelju kvalitete, iskustva i mentaliteta — onda je 25.00 izuzetna vrijednost. Čak i 5% vjerojatnosti opravdava okladu pri ovim kvotama jer je očekivana vrijednost pozitivna. Matematika je jednostavna: 25.00 × 0.05 = 1.25, što znači pozitivan povrat od 25% dugoročno.

Problem s outright okładama je što novac “umire” ako momčad ispadne. Zato preferiram kombinirani pristup: manja oklada na naslov (value bet s visokom kvotom) i veće oklade na specifične ishode poput prolaska skupine kao prvi, dolaska do četvrtfinala, ili individualnih performansi Modrića i Gvardiola.

Kvote za prolazak skupine kao prvi ili drugi iznose oko 1.30, što nije uzbudljivo, ali je gotovo sigurno. Kvota za četvrtfinale je oko 2.50 — tu vidim pravu vrijednost. Hrvatska ima iskustvo nokaut utakmica kakvo malo koja reprezentacija može parirati. Dva polufinala i jedno finale u zadnja tri velika turnira nije slučajnost.

Specifične tržnice nude dodatne prilike. Hrvatska da zabije više od 1.5 golova u skupini pri 1.80 — s obzirom na napadačku kvalitetu i slabije protivnike, ovo je razumna procjena. Hrvatska da primi manje od 3 gola u skupini pri 2.10 — Gvardiol i obrambena organizacija daju povjerenje u ovu okladu.

Faktor X: Zašto Vatreni uvijek nadmaše očekivanja

Postoji nešto neracionalno u hrvatskom nogometu. Zemlja od 3.8 milijuna stanovnika koja se natječe s Brazilom, Francuskom, Njemačkom — to je matematički apsurd. A ipak, tu smo. Dvadeseta na FIFA ljestvici, ali s rezultatima koji bi zaslužili mjesto među prvih deset.

Dio objašnjenja leži u mentalitetu. Hrvatska reprezentacija funkcionira kao čvrsta jedinica, ne kao zbroj individualaca. Igrači koji dolaze iz različitih liga — Premier League, La Liga, Serie A, Bundesliga — ostavljaju klupske rivalitete kod kuće i nose samo kockaste dresove. Ova kohezija je rijetka i dragocjena.

Dalić je ključan faktor. Sedam godina na klupi, kontinuitet kakav malo koja reprezentacija ima. On poznaje svakog igrača, njihove obitelji, njihove slabosti i snage. Zna kada treba zagrliti i kada treba konfrontirati. Taj ljudski element često se zanemaruje u analizi, ali na turnirima visokog pritiska, atmosfera u svlačionici može odlučiti utakmicu.

Treći element je navijačka podrška. Hrvatski dijaspora je ogromna — u SAD-u živi preko 400,000 ljudi hrvatskog porijekla. Očekujem pune tribine u Dallasu, Torontu i Philadelphiji. Ta energija se prenosi na teren, posebno u trenucima kada utakmica visi o niti.

Povijesna baština igra svoju ulogu. Kada Modrić oblači hrvatski dres, on ne igra samo za sebe — igra za Šukera, Bobana, Prosinečkog, za generaciju 1998. koja je postavila temelje. Kada Gvardiol ulazi u duel, nosi težinu očekivanja nacije koja traži od svojih sportaša više nego što bi bilo realno očekivati. Ta težina može slomiti — ali kod Hrvata, čini se da pojačava.

Faktor X se ne može kvantificirati. Ne postoji statistika za “srce” ili “karakter”. Ali kada gledam kako je Hrvatska prolazila kroz penale 2018. i 2022., kada vidim Modrića kako trči u 120. minuti kao da je 30., kada čujem “Lijepu našu” prije utakmice — znam da postoji nešto što bukmekeri ne mogu uhvatiti u svojim algoritmima.

Scenariji: Put do finala

Pretpostavimo da Hrvatska prolazi skupinu kao druga iza Engleske. Round of 32 donosi protivnika iz skupine E ili F — potencijalno Njemačku, Kotu d’Ivoire, Japan ili Nizozemsku. Nijedna od ovih opcija nije lagana, ali sve su pobjedive. Dalićeva momčad je dokazala sposobnost prilagodbe različitim stilovima igre — europskom, afričkom, azijskom.

Ako preskočimo Round of 32, osmina finala bi mogla donijeti Argentinu ili nekoga iz te strane žrijeba. Da, potencijalni revanš za polufinale 2022. Emotivno nabijeno, ali opasno. Argentina je bolja momčad nego što je bila u Kataru — zrelija, uvjerenija, s Messijem koji zna da mu je ovo posljednja prilika.

Četvrtfinale i polufinale su terra incognita u ovom trenutku. Previše varijabli. Ali povijesni uzorak pokazuje da Hrvatska raste s turnirima. Skupinska faza je zagrijavanje, nokaut faza je prava stvar. Dva srebra i bronca u zadnjih 30 godina nisu slučajnost — ova reprezentacija zna igrati pod pritiskom.

Alternativni scenarij uključuje pobjedu nad Engleskom u prvoj utakmici. Ako Hrvatska otvori s tri boda protiv najjačeg protivnika u skupini, psihološka dinamika se potpuno mijenja. Engleska bi morala loviti rezultat, dok bi Vatreni mogli kontrolirati tempo preostalih dviju utakmica. Ovaj scenarij također donosi povoljniju stranu žrijeba u nokaut fazi — potencijalno izbjegavajući Brazilove Argentine do finala.

Najoptimističniji scenarij: prvo mjesto u skupini (pobjeda nad Engleskom!), relativno miran Round of 32, četvrtfinale protiv Njemačke ili Japana, polufinale protiv Brazila, finale protiv Engleske ili Argentine. Zvuči kao scenarij iz filma? Možda. Ali 2018. je također zvučala kao film dok se nije dogodila.

Najrealniji scenarij — onaj na koji se oslanjam u svojim okładama — je prolazak skupine kao drugi, pobjeda u Round of 32, tvrda borba u osmini finala i ispadanje u četvrtfinalu od jednog od velikih favorita. Ovo zvuči pesimistično, ali četvrtfinale Svjetskog prvenstva za zemlju od četiri milijuna stanovnika je izvanredan uspjeh. Bilo što iznad toga je bonus koji treba slaviti.

Value oklade za Hrvatsku na SP 2026

Evo konkretnih oklada koje razmatram za Vatrene. Napominjem — ovo nisu garancije, nego procjene vrijednosti temeljene na analizi.

Hrvatska osvaja naslov pri 25.00 — mala oklada, visoki rizik, ali pozitivan EV ako vjeruješ u 5-6% šanse. Stavljam 2% banke. Hrvatska prolazi skupinu kao prva pri 2.80 — solidan value s obzirom na kvalitetu momčadi i motivaciju za osvetu nad Engleskom. Stavljam 5% banke.

Hrvatska dostiže četvrtfinale pri 2.50 — ovo je moja najuvjerenija oklada. Tri od zadnja četiri velika turnira, Hrvatska je stigla barem do četvrtfinala. Kontinuitet forme i iskustvo nokaut utakmica daju mi povjerenje. Stavljam 8% banke.

Gvardiol asistencija na turniru pri 5.00 — specifična oklada koja zahtijeva objašnjenje. Gvardiol često izlazi s loptom u napad i ima sposobnost proigravanja. U kvalifikacijama je imao dvije asistencije. Na turniru s više utakmica, šanse za barem jednu asistenciju su realne.

Modrić golovi + asistencije over 1.5 pri 2.20 — Modrić je zabio ili asistirao na svakom velikom turniru od 2008. Čak i u smanjenoj ulozi, njegova kvaliteta u završnoj trećini ostaje vrhunska. Over 1.5 pri ovim kvotama je gotovo dar.

Naša procjena: Realne šanse

Dakle, je li Hrvatska favorit za SP 2026? U strogom smislu riječi — ne. Brazil, Argentina, Francuska, Engleska imaju kvalitetnije rostere od vrha do dna. Ali Hrvatska je legitimni kandidat za naslov, što je više nego što joj bukmekeri priznaju.

Moja procjena: 6% šanse za naslov. To je dvostruko više od implicitne bukmekerske kvote. Prolazak skupine — 95%. Četvrtfinale — 65%. Polufinale — 40%. Finale — 20%. Ove brojke odražavaju iskustvo momčadi, kvalitetu ključnih igrača i povijesni track record na velikim turnirima.

Za hrvatskog kladioničara, ovo znači: kladite se s povjerenjem na prolazak skupina i dostizanje četvrtfinala. Razmotrite manje oklade na naslov kao value bet. Izbjegavajte prekomjerno kladiti na pojedinačne utakmice grupne faze — tu je previše varijabli.

Rizici koje treba uzeti u obzir uključuju ozljede ključnih igrača — posebno Modrića i Gvardiola — te potencijalnu mentalnu iscrpljenost nakon dugih klupskih sezona. Također, nova generacija igrača još nije testirana na najvećoj pozornici — Sučić, Baturina, Matanović mogu biti heroji ili anonimci. Ta neizvjesnost je istovremeno rizik i prilika.

Vatreni imaju sve što je potrebno za uspjeh. Iskustvo, talent, vodstvo, mentalitet. Nedostaje im samo malo sreće — lopta koja uđe umjesto da udari stativu, sudac koji ne svira upitni penal, protivnik koji ima lošiji dan. Nogomet je takav sport. Ali ako me pitate za savjet, ovaj savjet je jasan: ne podcjenjujte Hrvatsku. To su već mnogi pokušali — i požalili.

Created by the "Nogomethrsp" editorial team.